LEGENDA O KEDRU
O kedru postoji
jedna prelepa altajska legenda...
...Žitelji Altaja imali su veoma poseban odnos prema kedru.
To drvo smatrali su božanskim i čuvali su ga. A kada su
se pod njim odmarali, ili noćili, trudili bi se da ga
nikako ne povrede. To nimalo nije iznenadujuce. Kedar
je drvo koje ih je hranilo, oblačilo, grejalo i pouzdano
čuvalo od nepogoda. Kedar - je živo biće...
...Nekada davno, vraćajući se iz lova
kroz tihu, kedrovu tajgu, umorni lovac se ispružio ispod
starog razgranatog kedra i zaspao. Taj kedar je bio toliko
star, da je sav bio u vijugama i izbočinama, prekriven
mahovinom, i čvornovatih grana, a na zemlji, ispod krošnje,
nalazile su se četine koje su otpadala godinama... Lovac
je bio toliko umoran da nije čak ni razvukao šator, niti
je spremao hranu. Legao je na predivnu postelju od četina
i čvrsto zaspao.
Pre nego što je svanulo, probudi ga nečiji
jecaj i tihi razgovor. Lovac se iznenadi, i poče da osluškuje.
To je bio razgovor između starog kedra, i još jednog,
ali mladog koji je rastao pored njega. Stari kedar je
jecao, žaleći se mladom, kako ga je snaga napustila i
kako ne može više da se drži.
Mladi kedar ga tobože zapanjeno upita:
"Pa, što ne padaš, o tome si mi juče govorio?!".
"Da, - odgovori stari kedar, - juče sam se sasvim
pripremio da padnem, ali ispod mene je legao da spava
umorni čovek. Mogao bih da ga ubijem".
Iznenađenom lovcu kome bi žao starog kedra,
ustade, čvrsto zagrli nekada snažno stablo, zahvali mu
za gostoprimstvo, i pomeri se u stranu.
Zaljulja se stari kedar i sa uzdahom
olakšanja pade na zemlju. Još jednom mu se pokloni lovac
i produži dalje...
Od davnih vremena priča se o Drvu Sveta,
čije korenje učvršćuje zemlju i umiva se u svetim vodama
podzemnog carstva, a čije stablo obavija zmija - simbol
spiralnog kretanja energije, dok mu je krošnja usmerena
ka Kosmosu...
U najstarijoj nama poznatoj civilizaciji,
kod Sumera - to drvo je kedar.
Majka sveta reče Tvorcu: "Iskre
Ognja Tvog Duha mogu da pruže spasenje, ali ko će ih sakupiti
i omogućiti nam da ih upotrebimo?" Tvorac odgovori:
"Drveće i trave će sačuvati iskre moje, ali kad iskre
otpadnu, neka Kedar i njegove sestre u toku cele godine
čuvaju prijemnike Ognja"...
Kedar, kao Sveto Drvo Života - poštovala
je najstarija, najzagonentnija i izgubljena u stolećima
civilizacija, koja je dala život celom savremenom svetu
- civilizacija Sumera.
Nositelji tajnih sakralnih znanja
Sumera, verovali su da je Bog stvorio kedar kao simbol
moći, veličine i besmrtnosti koji bi služio kao sakupljač
kosmičke energije na Zemlji. I zbog toga je on dobio sveto
pravo da ima različita lična imena u zavisnosti od mesta
na kom raste i od namene - religiozne, izleciteljske,
građevinske, čak je bio smatran za dragocenost i bio je
skuplji i od zlata. Sve to potvrđuju glinene tablice stare
oko 7000 godina koje su pronađene u arheološkim iskopinama
starog sumerskog carstva.
Glava sumerskog panteona, Bog Ea,
koji je bio simbol čiste vode bio je i pokrovitelj kedra.
Ea je bio izvor nedostižne i skrivene umetnosti i tajnih
znanja koje je mogao da podari dostojnom čoveku. A najvažnije
što je darovao ljudima - bio je Život.
Njemu su pripadali svi plemeniti metali, i njega su smatrali
za pokrovitelja kovača, zanatlija, kulture, umetnosti
i nauke. Takav je bio i Kedar - pored Ea, i on je označavao
lepotu (voda je kod Sumera označavala nešto veličanstveno
i prelepo), stabilnost, besmrtnost (neki Kedrovi mogu
da žive i do 2000 godina), zdravlje (tj. život), snagu,
procvat (razvoj kulture, umetnosti i nauke), božanski
ponos i veličinu. Potražnja kedra u Starom svetu bila
je tako velika, da se u najstarijem "Epu o Gilgamešu",
pominje čudovište, koje čuva kedrovu šumu od onostranih
nasrtaja. Božansku kedrovu štafetu Sumeri su preneli i
na druge narode.
Drveni detalji sarkofaga egipatskog
faraona Tutankamona (1356 - 1350 godina p.n.e.), a takođe
i mnogobrojni predmeti iz njegove grobnice napravljeni
su od kedra.
Iako su ta otkrića stara više od tri hiljade godina, iznenađujuće
je da su ostali u odličnom stanju jer nije samo sačuvana
struktura napravljena od drveta, nego i suptilni, nežni
miris. U Starom Egiptu, kedrova smola bila je jedan od
najvažnijih sastojaka balzama za mumificiranje. Zahvaljujući
kedrovom ulju, sve do danas su se sačuvali neprocenjiv
egipatski papirus.
Feničani su od kedra gradili galije,
a i Asirci su ga takođe koristili. Flotu od kedra je izgradio
i legendarni biblijski car Solomon, koji je i Jerusalimski
Hram i svoj ogromni carski dvorac napravio samo od kedra,
a za taj dragoceni materijal je morao da da dvadeset gradova.
Drvo gofer, od koga je Noje izgradio svoj kovčeg - u stvari
je bio kedar sa Bahreinskih ostrva.
Neminovni atribut posvećivanja careva
stare Iranske države, Horasane, bila je čaša kedrove smole.
Kod druida, tajanstvenih šumskih, keltskih, paganskih
sveštenika - čaša Kedrove smole - Živice, zvala se Čaša
Života.